Stari grad Slunj – sažetak povijesnog prikaza dr. Milana Kruheka, koji je bio prilog Konzervatorskoj studiji Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu (studeni 1986.), 1. dio

1Povijesni dokumenti koji osvjetljavaju prošlost frankopanskog starog grada u Slunju sežu u prvu polovicu 14. stoljeća, a vezani su uglavnom uz gospodarsku povijest knezova Krčkih Frankopana i knezova Zrinskih. Prve grafičke prikaze i planove starog slunjskog grada načinili su vojni inženjeri iz vremena Vojne krajine i graditelji od druge polovice 16. stoljeća pa nadalje.

Povijest Slunja usko je vezana uz povijest grada Drežnika i stare drežničke župe. To se upravno područje spominje 1185. godine, a povijesne granice župe određene su 1292. u jednoj ispravi kralja Andrije II.

Drežnik i drežničku župu knezovi Krčki dobivaju u nasljedni posjed 1323. darovnicom kralja Roberta. Do tog vremena nema nigdje spomena starog slunjskog grada, a tada knezovi Krčki-Frankopani, vladari župe Vinodola i Modruša, odlučuju osnovati dva nova središta na tom prostoru – grad Tržac na Korani i grad Slunj na sutoku Slunjčice i Korane. No, točan početak gradnje starog grada Slunja teško da će se ikad saznati.

Prva poznata isprava koja govori o našoj današnjoj Gradini potječe iz 1390. godine, kad knez Ivan Krčki i Modruški grad Slunj s posjedom daje u zakup Pavlu Zrinskom za 4000 zlatnih dukata. No, zbog nekih nepreciznosti u ugovoru taj je zakup bio razlog dugogodišnjeg spora Zrinskih i Frankopana. Svi dokumenti iz 14. i 15. stoljeća u kojima se Slunj spominje govore o njihovoj svađi zbog vlasništva nad Slunjem. Na koncu su Frankopani do Slunja ponovno došli tako da su ga silom osvojili.

U jednoj od isprava iz tog zrinsko-frankopanskog spora iz 1409. godine Nikola Krčki, knez Modruški i Senjski, prvi put spominje i trgovište Slunj, naselje koje se na drugoj obali Slunjčice do druge polovice 16. stoljeća mirno razvijalo pod zaštitom Krčkih-Frankopana, a već potkraj 15. stoljeća Frankopani ga nazivaju gradom, što bi značilo da raste i da je u njemu življa sve više i više. Zapravo, u stotinjak godina razvio se u najznačajnije naselje na prostoru Modruša i Drežnika.

Frankopani Slunjem gospodare i prije 1449. godine, a tada ga u diobi frankopanskih posjeda dobiva kao očinsku baštinu knez Dujam Frankopan, osnivač loze Frankopana Slunjskih. Vlasništvo nad Slunjem potvrđuju mu kralj Ladislav 1453. godine, a kralj Matija Korvin 1465. Povijesnu jezgru očuvao je taj feudalni kastrum sve do suvremenog doba, ali je, piše dr. Milan Kruhek 1986. godine, teško prepoznatljiva u oronulim ruševinama.

Poslije poraza hrvatske plemićke vojske na Krbavskom polju 1493. godine Slunj postaje granična obrambena utvrda. No, Frankopani nisu mogli sami braniti svoje posjede i gradove pa su zatražili da obranu granice preuzme kralj. Hrvatski sabor 1537. godine, nabrajajući utvrde u koje bi na kraljev trošak trebalo smjestiti vojnu posadu, spominje i Slunj.

Do kraja 16. stoljeća, a i tijekom 17. Sabor više puta raspravlja o njegovoj važnosti, a 1557. čak određuje da podložnici s drugih frankopanskih posjeda u Pokuplju, ali i plemići iz Vladihovića, Smrčkovića i Klokoča, moraju dati ljude i poslati ih na popravak bedema slunjske utvrde i slunjskog naselja na drugoj strani Slunjčice, koje se spominje u gotovo svim poznatim dokumentima iz 16. stoljeća, ponajprije kao franjevački samostan, zbog kojeg cijelo naselje uglavnom nosi naziv samostan Kloštar.