POEZIJA PETKOM Ivona Štefanac: Ostani ovdje, nemoj otići

0
115

Ivona je srednjoškolka, tinejdžerica, glumica, rafterica, do ozljede i kickboksačica, a evo – i pjesnikinja. Emotivna je, voli svoj zavičaj i svoju domovinu, žao joj je što ljudi odlaze iz Slunja, iz Hrvatske, i to ju je potaknulo da napiše ovu emotivnu pjesmu. Vidi li Ivona sve razloge odlaska ljudi, drugo je pitanje, možda je još premlada kako bi shvatila da, kako naš narod kaže, “ne odlaze ljudi od tople pogače”. Ipak, u jednome se možemo lako složiti s Ivonom: Dođi! Uhvatimo se za ruke / i krenimo zajedno misliti / o ovoj domovini. / Krenimo pokazati svima / što ovaj grad ima.

Ivona Štefanac: Ostani ovdje, nemoj otići

Kišovit je dan. Hodam gradom.
U prolazu čujem glasove
ljudi koji govore
kako se žele iseliti.
Žele napustiti
ovaj predivan grad,
ovu predivnu domovinu.
Žele otići u inozemstvo.
Osjećam se očajno, bespomoćno.
Osjećam se kao da gubim
ovaj grad, ovu domovinu.
Bože, što nam se to događa?
Zar moja braća i sestre
ne vide ljepotu ove domovine?
Zar ne prepoznaju
ljubav i toplinu
koja teče njome?
Zar im nije žao branitelja
koji su prolili krv i znoj
kako bi ova
domovina opstala?
Mnogi su svoje živote dali
kako bi se Hrvatska podigla,
kako bi sadašnjim i budućim
generacijama bilo bolje.
A mi? Što mi radimo?
Mi napuštamo ovu zemlju,
pljujemo po njoj.
Govorimo kako se
ne možemo zaposliti,
kako nemamo ništa
u ovoj zemlji
osim velike krize.
Krivimo vladu.
Ne poduzimamo ništa
kako bismo stvorili
bolju Hrvatsku,
kako bi se svaki dan divili
ovoj domovini.
I zato, zato nam i je tako.
Iz dana u dan
sve više i više Hrvata odlazi.
Odlazi u druge zemlje
za boljim životom kojeg
navodno ne mogu ovdje pronaći.
Zašto sve mora biti ovako?
Zapitaj se! Zapitaj se
i možeš li ti poboljšati ovaj grad,
ovu domovinu.
Zapitaj se i priznaj sam sebi
da je lijep ovaj naš mali grad.
Dođi! Uhvatimo se za ruke
i krenimo zajedno misliti
o ovoj domovini.
Krenimo pokazati svima
što ovaj grad ima.
Krenimo pokazati svima
koliko Hrvatska zaista vrijedi.
Ostani ovdje! Nemoj otići!
Jer ako odeš,
jednog dana shvatit ćeš
da si napustio svoju majku, svog oca,
svoje sestre i braću.
Shvatit ćeš da si izgubio dom
koji je mogao zauvijek biti tvoj.
Shvatit ćeš
koliko si mogao pridonijeti
ovoj lijepoj našoj domovini.
Shvatit ćeš, ali bit će kasno.