SAVJETI Problemi sa živicama – što se događa s našim okućnicama

0
165

Piše: Martina Borić, dipl. ing. agr., Savjetodavna služba, stručna savjetnica / Tekst prilagodila: Ljubica Magdić, struč. spec. ing. agr., Savjetodavna služba, viša stručna savjetnica
Ne postoje okućnica ili vrt u kojem nije zasađena barem jedna biljka koja ima funkciju zelenila, odnosno živice. Prekrasne zelene ograde, osim estetske funkcije, imaju i niz ekološki pozitivnih strana. Razloga za sadnju živice ima mnogo, no uvijek su povezani s konstantnom zelenom bojom i ne prevelikom brigom. No, je li stvarno tako!?
U posljednje vrijeme u Savjetodavnoj službi često primamo informacije o problemima na okućnicama i u ukrasnim vrtovima. Najčešći s kojima se susrećemo vezani su uz ukrasni šimšir (Buxus sempervirens) i tuje (Tuja occidentalis – Smaragd, Tuja plicata.)
Osim već nama poznatih bolesti kao što su hrđe i pjegavosti, na šimširu se u posljednje dvije godine javlja noviji štetnik pod imenom šimširov moljac (Cydalima perspectalis).
Pretpostavljamo da je taj štetnik u Hrvatsku ušao zaraženim sadnim materijalom, a raširen je i u susjednim zemljama.
Leptirić je bjelkaste boje, jaja odlaže na donju stranu lišća. Mlade gusjenice su zelenkaste, a skrivaju se u unutrašnjosti biljke, gdje se hrane listom  ostavljajući samo epidermu. Starije gusjenice su zelene s karakterističnom debelom crnom crtom i tankim bijelim prugama te crnim točkama na leđnoj strani, a proždiru cijele listove te od biljke ostaju samo grane obavijene paučinom. Kukulje su skrivene u kokonu načinjenom od svilenih niti između listova i grančica šimšira. Prvi znak temeljem kojeg možemo posumnjati da se radi o šimširovom moljcu je golobrst uz svilene niti koje zapredaju napadnute grančice šimšira. Štetnik ima dvije do tri generacije godišnje. Prezimi u stadiju gusjenice, a prva generacija se javlja u proljeće. Ovisno o vremenskim prilikama, prisutan može biti do listopada. Štetnik za sada napada samo šimšir.
Najveći problem kod suzbijanja tog štetnika je to što se napad uočava dosta kasno. Mlade se gusjenice zadržavaju u unutrašnjosti biljke, skrivene, te napad počinje iznutra. Kad se uoči štetnika, obično štete budu već prilične, što otežava i njegovo suzbijanje jer veće gusjenice su i više otporne na insekticide, a i na jednoj biljci ih može biti po nekoliko stotina.
Jedna od prvih mjera je redovito pregledavanje biljaka u okućnicama i vrtovima, pri čemu treba razmaknuti grane i pregledavati unutrašnjost biljaka. Što se izravnog suzbijanja tiče, ekološki najprihvatljivija mjera je odstranjivanje i uništavanje zapredaka u kojima gusjenica prezimljava preko zime. Također se u proljeće mogu grmovi dobro protresti ili oprati jakim mlazom vode (npr. miniwash), pri čemu gusjenice padnu na tlo te ih se tada treba uništiti. Isto tako, sve izgrižene dijelove, sve suhe i zaražene dijelove treba odstraniti i spaliti. Ponekad je potreban drastičan rez, pri čemu se cijeli gornji dio biljke odstrani, ostavi se samo niska stabljika i korijen, pa biljka – ako je zdrava i dovoljno jaka – istjera nove mladice.
Za sada u Hrvatskoj nemamo insekticide registriranr za spomenutog štetnika, no postoje insekticidi koji su dopušteni za suzbijanje nekih drugih štetnika na ukrasnom bilju. U borbi protiv ovog štetnika kombinacijom nekemijskih i kemijskih mjera treba se fokusirati na mlade gusjenice jer je tada učinkovitost insekticida najbolja, a štete još nisu velike.
Problemi s tujama obično se manifestiraju u vidu žućenja i osipanja iglica, venuća i sušenjs cijelih grana i cijelih biljaka. Promjena boje biljaka prvi je znak da s biljkom nešto nije u redu. Osim bolesti na tujama koje su obično gljivičnog porijekla, mogu se javiti i štetnici, od kojih su najčešći obični crveni pauk (Tetranychus urticae), tujin miner (Argyresthia thuiella P.) i tripsi (Thrips tabaci, Frankliniella occidentalis P.).
Od bolesti koje se javljaju najčešća su gljivična oboljenja, no moramo imati na umu da naseljavanje gljivica na tuje često može biti posljedica napada nekog štetnika, pa nam gljivično oboljenje nije primarni problem, što znači da će ga biljka sama riješiti ako suzbijemo primarnog štetnika. No, u slučaju da je gljivično oboljenje primarno, bolest možemo riješiti bakrenim pripravcima i nekim specifičnim fungicidima ovisno o tipu bolesti (Mankozeb, Kaptan, Fosetil, sl).
Moljac miner se suzbija kod intenzivnijeg napada. Iz odloženih jajašaca se razvije ličinka koja buši grane i prekidanjem ishrane uzrokuje sušenje gornjeg dijela biljke. Suzbijaju se insekticidima kad se primijeti njihov let i odlaganje jajašca, koja možemo tražiti na počecima bočnih grana uz deblo.
Osim moljca, u takvim vrućim i sparnim ljetima čest štetnik ukrasnih živica su tripsi i obični crveni pauk. Štete koje uzrokuju ta dva sitna kukca manifestiraju se kao brojne sitne bjeličasto-srebrnaste točkice koje se spajaju, a kad zahvate cijelu površinu lista, on otpada, tako da su dijelovi pojedinih živica gotovo bez lišća. Obični crveni pauk suzbija se akaricidima na bazi fenazakina i spirodiklofena, a tripsi insekticidima na bazi abamektina.
Tijekom vegetacije, naročito u ljetima s vrlo visokom temperaturom i malo oborina, što uzrokuje stres kod biljaka, preporučujemo dodavanje aminokiselina, čime biljci pomažemo da se brže i lakše oporavi od stresa. Na tržištu postoje različiti pripravci koji sadrže iskoristive aminokiseline pa ih možete naći i poljoprivrednim ljekarnama. Također se preporučuje zimsko prskanje živice kombinacijom mineralnih ulja i fungicida.
Pravilnom njegom nasada biljke su u dobroj kondiciji i sposobne su se same oduprijeti nametnicima. (Foto: Savjetodavna služba)