UZ 142. ROĐENDAN: Milan Neralić – draža mu bijaše slunjska trava od gospodskih dvoraca

0
154

Piše: Teodora Vlašić, profesorica povijesti
U veljači su i obljetnica smrti i rođendan Milana Neralića. Prije devet dana podsjetili smo na njegov najveći sportski uspjeh – osvajanje brončane medalje na Olimpijskim igrama u Parizu 1900. godine, a sad – u povodu 142. rođendana – evo još nekih podataka iz njegove biografije. Veliki dio života Milan Neralić proveo je u Beču i Berlinu. Vojničku službu napustio je 1908. godine, pa je u Berlinu do 1914. poučavao mačevanje u građanskim i vojnim klubovima. Godine 1911. vjenčao se s Vilmom, također učiteljicom mačevanja, s kojom je nastupao u javnosti i koju je naučio tečno govoriti hrvatski. Od 1914. do 1917. poučavao je mačevanje i skijanje na Terezijanskoj vojnoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu. Napisao je i knjigu o mačevanju na njemačkom jeziku, „Anleitung zum Degenfechten“ (Uvod u mačevanje).

Prema zapisima u Hrvatskoj enciklopediji, „nekoliko je puta, zajedno s ponajboljim austrijskim mačevaocima, priredio mačevalačke akademije u Zagrebu i Slunju“. Navodno je govorio kako mu je draža slunjska trava nego gospodski dvorci i staklenici s palmama. Prema nekim podacima, za vrijeme boravaka u Slunju on i supruga sudjelovali su u dobrovoljnim društvenim akcijama, pjevali u Pjevačkom društvu Lovor, a Milan Neralić pokazivao je i veliku strast prema planinarenju. Priču da se u okolici Slunja odlazio hrvati s medvjedima danas shvaćamo kao metaforu koja opisuje čovjeka velike snage i smjelosti.

Njegov najpoznatiji protivnik bio je slavni mačevalac tog doba, Francuz Alphonse Kirchhoffer. Godine 1904. u Beču je organiziran meč Neralić – Kirchhoffer u hotelu Continental. Taj događaj bio je svjetski spektakl prema mišljenju još jedne legende hrvatskog sporta, Franje Bučara. Već činjenica da je Neralić bio izabran za protivnika u cijelom svijetu proslavljenom Francuzu govori da je Neralić slovio kao najjači mačevalac Austro-Ugarske, koji se mogao suprotstaviti čak i slavnom, ljevorukom Kirchhofferu.

Neralić je tjednima bio u velikoj brizi, jer u krugu svojih kolega nije imao ljevorukog protivnika za trening za meč. Toj neprilici doskočio je na duhovit način – stupivši pred ogledalo, na svojem liku ispitivao je slabe strane ljevorukog protivnika. U toj borbi, koju je tijesno izgubio, prvi pogodak ostvario je upravo Neralić. Tad se posebnim uspjehom i čašću smatralo postići prvi pogodak u borbi, bez obzira na konačni ishod.

Milan Neralić, rođen 26. veljače 1875. godine, iznenada je preminuo 17. veljače 1918., a grob mu je u vojnoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu. Nakon Prvog svjetskog rata neki njegovi učenici djelovali su u Hrvatskoj. Najpoznatiji među njima bio je Richard Verderber, osvajač srebrne i brončane medalje na ljetnim Olimpijskim igrama u Stockholmu 1912. godine.

U povodu stote obljetnice njegovog brončanog odličja udruga Oplen iz Slunja postavila je spomen-ploču na kuću obitelji Neralić. U spomen na prvog Hrvata osvajača olimpijske medalje, velikog sportaša, od 2012. godine u sklopu Dana Grada Slunja od njegove rodne kuće pa preko Slunjčice, kroz Jelvik i uz Koranu trči se Kros Milana Neralića, a godinu dana kasnije, 2013. godine, također njemu u čast, utemeljen je i polumaraton Memorijal Milana Neralića.