Stari grad Slunj – sažetak povijesnog prikaza dr. Milana Kruheka, 3. dio:

Prvi planovi i vedute Slunja sačuvani su u rukopisu Martina Stiera, a čuvaju se u Austrijskoj nacionalnoj biblioteci u Beču. Stier donosi tlocrt starog grada i odmah napominje da vanjski obrambeni zid s tri kružne polukule koje brane grad s istočne i južne strane nije osobito čvrst. Ni od graba iskopanih na istočnoj strani nije bilo puno koristi pa je Slunj zapravo bio više zaštićen položajem nego nekim sustavom obrambenih elemenata. Stier zaključuje da takav nije mogao izdržati ni jednu ozbiljniju opsadu.

Stambena jezgra i glavni nosilac obrane zapravo je bio palas u tlocrtu nepravilnoga poligona, i oblikom i dimenzijama prilagođen položaju. Uspoređujući tlocrtnu sliku s vedutama grada, vidimo da zidovi palasa dvostruko nadvisuju vanjski zid, koji i nije ništa drugo nego samo zaštitna ograda koja je zatvarala manji pretprostor s istočne strane (iz smjera današnjeg groblja) zaštićen polukulama, a s južne strane polukulom i manjom kulom iz koje vodi mali prolaz dolje do Slunjčice. Na sjeverozapadnoj strani bio je ulaz u grad, i to preko čardaka do četverougaone polukule vanjskog zida u vanjski dvorišni prostor, a potom u unutarnji prostor grada.

Tlocrtni raspored unutrašnjosti vrlo je jednostavan. Uz vanjski obrambeni zid palasa prislonjeni su zatvoreni prostori: stambene prostorije, spremišta te sigurno galerije i, čini se, šira obrambena platforma okrenuta kanjonu Slunjčice. odnosno preko kanjona prema slunjskom naselju i samostanu.

Plan obnove i modernizacije prema planu Martina Stiera nije ostvaren, jer bio bi to preveliki posao na kamenitom, stjenovitom terenu. Zato je sve ostalo na održavanju stare fortifikacijske i stambene palače.

Poslije Martina Stiera izgled slunjskog starog grada ponudio je Valvasor, ali je na njegovoj slici istinita samo osnovna ideja – položaj grada u odnosu na Slunjčicu i Koranu. Još jedan, noviji plan, vjerojatno crtež baruna Scherdinga iz 1746. godine, koji se čuva u Ratnom arhivu u Beču, pokazuje stanje arhitekture starog grada i samostana u 18. stoljeću. Na njemu se vidi da je dolje kod mosta preko Slunjčice mlin, a na drugoj je obali ruševni samostan s više ili manje očuvanim zidovima koji su zatvarali branjeni prostor dijela nekadašnjeg slunjskog trgovišta.

Nekoliko novijih fotografija, piše Milan Kruhek 1986. godine, upotpunjuje i ilustrira podatke o polaganom propadanju slunjskog starog grada. Od nekadašnje prostrane palače, piše dr. Kruhek prije 30 godina, ostali su samo dijelovi zida, puno niži i toliko potkopani i ispucali da im prijeti skora potpuna propast. Dr. Kruhek, tada još magistar, više je puta ponavljao da Frankopanovu gradu, jednom od najljepših starih gradova u cijeloj današnjoj Hrvatskoj i s najviše očuvanih skica i slika, prijeti potpuna propast. Time je vjerojatno uspio u svome naumu – senzibilizirati znanstvenu, kulturnu i političku javnost, pa se već godinama događa suprotno – stari se grad Slunj obnavlja…